Kategorije
Medicina

Mala priča o velikoj dr Jelisaveti Vasilijević        

Baveći se istorijom čačanske medicine i bolnice, došao sam do jednog zaključka. Jedine dve žene—lekari,a koje se pominju u predratnom periodu, a i u dobu pre 1. svetskog rata , bile su Jelisaveta Vasilijević i Rahela Levi.  Ova druga je mnogo manje boravila u našem gradu i, nažalost, stradala je krajem 2. svetsko g rata od švapske ruke.

Prva od navedenih, dr Jelisaveta Vasilijević, nažalost, stradala je zbog odluka njenih sugradjana od kojih je to najmanje zaslužila.

Nikome nije falila dlaka sa glave posle toga , niko nije priznao krivicu, svi su se zaklanjali iza trenutnih sumanutih zakona, u još nelogičnijem vremenu.

Jadne su bile te države i ideologije, koje su se plašile dve—tri lekarske intervencije u nečijim kućama. Da li treba dragi čitaoci da vas podsećam, da onda nije bilo hitne pomoći, telefoni po privatnim kućama nisu takoreći ni postojali, taksi auti ni slučajno, gradski saobraćaj isto tako, privatni automobili su bili ređi od današnjih vasionskih brodova …

Kategorije
Medicina

ZABORAVLJENI DR VJENCESLAV STEJSKAL

Za početak i razvoj medicine u gradu Čačku zaslužna su dvojica lekara mađarskog porekla: Karlo Beloni, koji je bio prvi lekar u ovome gradu, a kasnije trideset godina ukupno i rukovodilac srpskog saniteta, i Stevan Trenčini koji je bio drugi lekar u ovome mestu i kraju.

Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog veka u Čačku su radila i dvojica lekara češkog porekla. Prvi se zvao Jaroslav Kuželj. Toliko je bio zaslužan u ovome gradu, a samim tim i poštovan, da i dan danas jedna od centralnih ulica nosi njegovo ime i sve to traje bezmalo oko sto godina.

Drugi se zvao Vjenceslav Stejskal i radio je u Srbiji i našem gradu početkom dvadesetog veka. Vrlo je interesantna priča o njegovoj porodici, odnosno o njegovom ocu i o njegovom dedi, odnosno očevom ocu. Sva trojica, sin, otac i deda, bili su lekari i nosili su isto ime- Vjenceslav, a naravno i prezime. Ova priča o njima je i naša današnja priča.

Kategorije
Medicina

   Građenje nove-stare bolnice u Čačku

Pre nekoliko godina, u periodu epidemije korone, država Srbija je obećala gradu Čačku da će izgraditi novu zgradu bolnice. To bi navodno trebala da bude zgada za hirurše službe. U poslednju zgradu, po redu građenja, staru 46 godina, ustvari hiruršku bolnicu, trebala bi da se presele ostala, tkzv. internistička odeljenja, iz stare bolnice.

Iako mi to  sve  nije baš mnogo jasno i logično, ostaje da se nadamo i čekamo. Bilo je i do sada razno raznih obećanja u vidu porodilišta i sličnih stvari, pa od toga nije bilo ništa. Sačekaćemo.

Ako bi se to desilo, to bi bila peta bolnica u gradu Čačku.

Prva je bila u periodu drugog Srpsko Turskog rata kada su se ratne operacije uglavnom odvijale u ovim krajevima, a broj žrtava je bio veliki. Jednostavno, ovaj kraj je vapio za nečim takvim, pa je kuća trgovca Ignjatovića zakupljena od strane opštine, radi započinjana rada bolnice u njoj. Nalazila se u Obilićevoj ulici, nekoliko kuća od današnje kule, a prema groblju. Danas je naravno srušena. Toliko je sve to bilo primitivno i na sve ličilo samo ne na bolnicu, da o tome i ne treba trošiti mnogo reči. Značajan je samo početak svega, a kažu da je to bilo 15. maja 1868. godine.

Kategorije
Medicina

Stradanja i pobede Dr Franje Hercoga

                                       

Dr Franja Hercog bio je jedna impozantna pojava u posleratnom Čačku i njegovoj medicini, 50-ih godina pa na ovamo. Ne zna se gde je više izmamljivao priznanja i  poštovanja lokalnog građanstva, da li u bolnici i u dispanzerima, ili na nekoj od čačanskih ulica ili na nekom drugom javnom mestu.

I nepoznati ljudi su ga na ulici pozdravljali skidanjem šešira, pa sve do šajkača, što se nekada podrazumevalo i bilo znak iskrenog i građanskog poštovanja.

Pisac ovih redova ga je zapamtio, ne toliko dobro kao neki drugi, možda i više po pričama onih koji su uz njega živeli. Kažu da ga nikada niko nije video u ležernom stavu, počev od ponašanja pa do možda oblačenja. A za njega je to bilo nešto najsvakodnevnije i najnormalnije. A opet pak, iz njega je zračila neka opuštenost koja mu je davala i poseban šarm, a drugima prijatnost, sigurnost i zaštićenost.

Umeo je da nosi, taj istovremeno prijatan, ali i teški teret popularnosti, pod kojim su se slomili mnogi. Nikoga nije ostavljao bez uljudnog pozdrava, osmeha i odgovora. To je činio tako blagorodno i prirodno, kao da se rodio sa slavom.

Kategorije
Medicina

Prvi hirurg čačanske bolnice Dr Milan Stajić

Prvi hirurg Čačka koji je nakon medicinskih studija zavrsio i usavrsavanje — specijalizaciju u glavnom gradu austrougarske monarhije, bio je Dr Milan Stajic.

U Čačku se pojavio oko 1906. godine, u tadašnjoj bolnici koja je bila u tkzv. Krenovim vilama( današnja ulica Vojvode Stepe). Naravno, po dekretu ministarstva zdravlja. Pred prelazak ove ustanove u novoizgradjene zgrade u Kulinovačkom polju , na tadašnjoj periferiji Čačka, kralj Petar 1. Karadjordjević ga ličnim aktom postavlja za nacelnika čačanske hirurgije. Bilo je to u leto 1909. godine.

Kategorije
Medicina

Od skalpela do tradicije: Istorija čačanske hirurgije

U Čačku, gradu poznatom po košarci i kulturnom nasleđu, razvijala se i jedna druga tradicija – tradicija medicine i hirurgije. Još u prvim decenijama 20. veka, kada su zdravstvene ustanove u unutrašnjosti Srbije tek počinjale da se formiraju, čačanski lekari i hirurzi postavili su temelje savremenog lečenja u ovom kraju. Njihova posvećenost i znanje oblikovali su medicinsku praksu koja je vremenom postala prepoznatljiva i van granica grada.

Kategorije
Košarka

Morava, recept za dobar šut

Košarkaški klub Borac iz Čačka osnovan je 1945. godine, u vremenu kada se Srbija tek oporavljala od ratnih razaranja. U tom trenutku, grupa entuzijasta i sportskih zaljubljenika odlučila je da utemelji klub koji će postati simbol grada i kolevka srpske košarke. Od prvih improvizovanih terena do današnje moderne hale, Borac je ostao veran svom imenu – borben, istrajan i ponosan.

Tokom pedesetih godina, Borac je ušao u jugoslovensku Prvu ligu i ubrzo postao poznat po disciplini, radu i stvaranju talenata. Čačak je tada već nosio epitet „grad košarke“, jer su iz Borca potekli igrači koji su kasnije oblikovali istoriju jugoslovenskog i srpskog sporta. Među njima su Radmilo Mišović, Željko Obradović, Dragan Kićanović i mnogi drugi – imena koja su postala sinonim za uspeh i strast prema igri.